Agan Hodžić, umro sam u maloj sobi, a ostavio stotine hiljada evra narodnim kuhinjama

Kao grom iz vedra neba odjeknula je vest da je Bosanac koji je većinu svog života proveo u Kanadi, u testamentu ostavio malo bogatstvo narodnim kuhinjama u BiH

Dok svi pričaju o njegovom humanom delu, malo ko zna da Agan Hodžić, rođen 1932. godine u selu Kovanj kod Rogatice, poslednjih nekoliko godina života zapravo nije bio u Kanadi, već u Bosni, te da je poslednje dane svog života proveo sam u Gerontološkom centru Nedžarići.

Uprkos visokoj kanadskoj penziji koju je primao i novcu koji je zaradio teškim radom u inostranstvu od 1950. godine, Agan, kao što bi neki pomislili, nije živeo luksuzno, u nekoj velikoj kući, okružen skupocenim stvarima, već je boravio u maloj sobi u sarajevskom staračkom domu.

S obzirom na novac koji je imao, za očekivati bi bilo i da je želeo neki privatni dom ili barem malo bolju, luksuzniju, jednokrevetnu sobu gde bi imao veću udobnost, ali skromnom Aganu ni to nije bilo potrebno. “Skromno je živeo u dvokrevetnoj sobi. Imao je i više nego dobru penziju, nudili smo mu i jednokrevetnu sobu, ali nije hteo, insistirao je da bude u dvokrevetnoj. Nije sebi ništa kupovao, nije imao nikakvih zahteva. Niko nije mogao ni da pomisli da ima toliko novca, ničim to nije pokazivao niti odavao”, kazala je u razgovoru za medije radnica Gerontološkog centra, Adela Bahto.

Priseća se da je Agan bio izuzetno povučen, te da nikada niko s njim nije imao nikakvih problema.

“Bio je povučen i zatvoren. Nije preterano izlazio van sobe osim kada bi išao u grad, retko se družio, bio je ćutljiv. Nije se uključivao u društvene aktivnosti u Centru. Nije bio nešto društven”, rekla je Bahto.

Ono što je zanimljivo, priča Bahto, jeste da je Agan Hodžić nekoliko puta bio smeštan u Gerontološkom centru, ali ga je više puta i napuštao.

“Prvi put je bio smešten kod nas 2005. pa je Centar napustio 2006. godine. Opet je došao na smeštaj 2006, a ostišao 2007. godine i treći put 2009. gde je ostao sve do smrti 31. decembra 2014. godine”, govori Bahto, ističući da je najverovatnije tada išao u poseti bratu i sestri.

Nije imao dece, a supruga Helen sa kojom se oženio i živeo u Kanadi, umrla je 2003. godine, nakon čega je Agan odlučio da se vrati u Bosnu. U domu ga je, kako se priseća Bahto, posećivao ponekad jedino sestrić.

Iako se Agan preselio 2014. godine, njegova želja zapisana u testamentu, tek se nedavno realizovala kada je u tri narodne kuhinje “Stari Grad”, “Merhamet” i “Crveni križ” stigao njegov novac. Dugo se na novac čekalo zbog sudskog postupka koji se vodio nakon Aganove smrti.

“Vodio se postupak, a malo su ga osporavali njegovi rođaci. Presuda je donesena 29. decembra, odnosno da sve bude kako je on želeo i napisao u testamentu”, kazala je tetka Zilha iz kuhinje “Stari Grad” dodavši da je Agan želeo da novac završi u Bosni, jer je često posećivao narodnu kuhinju na Baščaršiji gde je sa zaposlenima pio kafu, te da mu je jedini uslov bio da novac ide isključivo za hranu.

Zaposleni u narodnim kuhinjama koji su dobili novac i njihovi korisnici oduševljeni su gestom Agana Hodžića, koji je odlučio da zarađenim novcem nahrani hiljade gladnih usta, a ne da ga troši na luksuz.

Kurir.rs/iBalkan.net