Booking.com

Presretan sam što dišem ovaj zrak sa mojim sugrađanima.
Moj je život slatka borba, kaže Goraždanin Alen Hedo, 25-godišnjak koji s osmijehom savladava sve prepreke koje mu je sudbina stavila na put. A bilo ih je neuporedivo više nego kod ostalih mladića s kojima je odrastao. Alen ima cerebralnu paralizu s kojom se uspješno nosi uprkos činjenici da zbog ukočenosti zglobova nije u mogućnosti da se kreće i hrani bez pomagala.
Bio je odličan učenik u osnovnoj i srednjoj ekonomskoj školi, u roku je završio i Pravni fakultet, a trenutno završava svoj rad i budući je magistar pravnih nauka.
– To što sam drugačiji je na mene pozitivno uticalo jer sam naučio da se borim i da cijenim prave vrijednosti u životu – kaže nam Alen.
Mnogi ne shvataju koliko su sretni što mogu savladati stepenište, koje je za Alena na mnogo mjesta u gradu nepremostiva prepreka. Kada imate san sve možete postići, savlađujući jednu ili stotinu prepreka, ali ne smijete klonuti duhom, kaže Alen, koji je polaganjem vozačkog ispita ispunio svoj dječački san.
Već dvije godine vozi bez ijednog prekršaja u saobraćaju.
– Bio sam siguran da bolje od ljekara poznajem svoje mogućnosti i uspio sam dobiti ljekarsko uvjerenje. To je bio jedan od sretnijih . Veliku zahvalnost dugujem i instruktoru Emiru Ušanoviću koji je odmah prihvatio da me obučava. Vlasti su mi dopustile da obuku vršim na svom automobilu, jer on ima ručne komande. Položio sam testove bez greške, jer spremao sam ih kako bio siguran za volanom, a vozački ispit odradio sam bez greške – dodaje Alen Hedo.
Jedan od njegovih snova ostao je nedosanjan, jer volonterski staž odradio je u MUP-u BPK , u šalter Sali za izdavanje ličnih dokumenata.
– Jako sam komunikativna, društvena i volim raditi s ljudima, pa se nadam da će biti sluha da nastavim tamo raditi. Biti volonter u MUP-u meni je bila velika stvar jer sam komunicirao s ljudima, ali i imao priliku da budem koristan i sebi i drugima. Tamo nisam imao nikakvih arhitektonskih barijera, a to mi je najveći problem. Ne bojim se raditi bilo gdje ali kad vidim stepenice ispred sebe tu je kraj mog maštanja o tom radnom mjestu – otkriva nam Hedo.
Ljubav prema Goraždu
Najveći oslonac u životu Alenu su porodica i , ali je doživio i niz situacija zbog kojih je sretan što živi u Goraždu.
– Prije nekoliko vozao sam se po gradu i u jednom trenutku mi je zazvonio telefon. Ne volim vidjeti bilo koga da za volanom koristi telefon, pa sam stao na prvo proširenje. Ubrzo je jedno vozilo stalo pored, a vozač mi je prstom pokazivao je li sve u redu, treba li mi neka pomoć. To je moj grad i ovo je samo jedan u moru primjera. Presretan sam što dišem ovaj zrak sa takvim ljudima koji su uvijek spremni pomoći svakome – ističe Hedo.
Izvor : Dnevni avaz.ba

Vezane objave