U velikoj ispovijesti za “Nedjeljnik” Goran Bregović govorio je o svoja dva pokušaja da se uključi u politiku. Bregović je prvi put aktivno ušao u politiku kada je, sa svim tamošnjim intelektualcima, u Sarajevu podržao stranku Ante Markovića, s ciljem da se spriječi rat.

Drugi put se u politici nakratko pojavljuje kada ga je Zoran Đinđić, pozvao da se obrati studentima na protestima protiv Miloševićeve krađe glasova. O svom prijateljstvu sa Đinđićem, Bregović za novi broj ‘Nedeljnika’ kaže:

“Poznavao sam ga, dolazili smo kući jedan kod drugoga. Družile su se naše porodice. Vodio sam ga u ciganske kafane. Vodio sam ga u neku zadimljenu cigansku kafanu blizu željezničke stanice. Volio je da ide sa mnom. Naravno, nisam imao stav prema samo kao prema nekom premijeru jer, kad s nekim provedeš noć u kafani, on ti nije samo premijer.”, rekao je muzičar.

U razgovoru za ‘Nedeljnik’, između ostalog, Bregović se osvrnuo i na prekid prijateljstva sa svojim kumom, Emirom Kusturicom. O tom sukobu nikada nije govorio javno, iako je u prošlosti umeo opako da odgovara ljudima.

“Kusta kad me pljuje zna čak biti nekad i duhovit. Ja mu želim dobro. Ne znam da li on meni želi dobro, ali ja želim. Bio mi je kum na vjenčanju, i ja ne mogu da se dovedem u stanje da javno za kuma kažem loše mada bi možda mogao to uraditi i bolje od njega”, rekao je Bregović za Nedjeljnik i dodaje:

“Nas svijet neće pamtiti po tome šta je ko rekao. Pamtiće njega šta je od filmova režirao i šta sam ja od muzike snimio. A to ko je šta rekao, to ne traje ni to jedno popodne i moguće da će mu biti čak jednom i žao zbog toga. Zbilja smo uradili tri dobra filma koja markiraju ovu kinematografiju elegantno i lijepo. Ja volio da je on i sada napravio dobar film. Pretpostavljam da mu i oni koji ga ne vole žele da je to dobar film. Jer svi bi volieli da on napokon napravi dobar film”, naveo je on.

Bregović je u intervjuu, koji Nedeljnik objavljuje u 250. broju, govorio o poslednjoj turneji Bijelog dugmeta, o susretu sa Titom, o tome da li je Dugme bilo državni projekat vođen iz Udbe, o provokativnim političkim porukama i kako je prošlo okupljanje ‘dugmića’ shvatio kao svoj Rambuje, kako su ga hvatali za gušu zbog Miloševića, o Miloradu Vučeliću, kokainu, ali i o tome zbog čega su za Boru Čorbu samo ljubavne pjesme, i kako se u jednom trenutku panično uplašio siromaštva pa prekrajao sakoe, i kako se promijenio njegov odnos prema godinama, smrti, održavanju mladosti, pa i drogi…

Vezane objave