namjerava da već od 27. aprila počne sa uvođenjem određenih olakšica kada je riječ o ograničavajućim mjerama koje su primjenjena zbog pandemije virusa , koje će se ticati pojedinih djelatnosti i zanatskih radnji koje ne podrazumevaju masovni kontakt, ali da će najvidljivije opuštanje mjera moglo da se očekuje 10. maja.
Predsjednik Republike Srpske Željka Civjanović u razgovoru za Sputnjik kaže da je 10. maj okvirni datum za popuštanje jer će do tada proći tri najvažnija dana kada se očekuje masovno okupljanje građana – Vaskrs koji je prošao, zatim 1. maj, a potom i Đurđevdan:

– Nakon što prođu svi ovi važni datumi, mogli bismo da relaksiramo mjere koje su uvedene. Ali, sve će zavisiti od epidemiološke situacije u zemlji – istakla je ona.

Intervju prenosimo u cijelosti:

Kakva je trenutna situacija u Republici Srpskoj po pitanju virusa korona?

Svakodnevno pratimo epidemiološku situaciju i stručne službe nas redovno obaveštavaju o svemu. Možemo biti zadovoljni činjenicom da smo na vrijeme uveli sve mjere, da su te mjere dale efekte i da se sada nalazimo na nekoj prekretnici. Dovoljno smo brzo uspostavili i alternativne bolničke kapacitete, preduzeli sve one radnje koje su bile neophodne u slučaju da se desi veći broj oboljelih i da moramo imati angažman većeg broja zdravstvenih radnika. Pred nama je period kada se moramo pridržavati svih uputstava.

Moguća je relaksacija mjera, ali to podrazumijeva drugačiji režim rada, života i postupanja nego prije epidemije. Socijalna distanca ostaje jedan od prioriteta, kao i zaštita koju će pojedinci morati da nose da bi situacija bila pod kontrolom. Nadamo se da brojevi zaraženih neće porasti, da će opadati i da ćemo moći postepeno, veoma blago i polako, da se vraćamo u normalan režim.

Vlada je zajedno sa koordinacionim timom koji čine najviši rukovodioci iz Srpske i kreirala određene mjere, a one su vrlo ciljano usmjerene da se pomogne upravo oživljavanju privrede i da se svima onima kojima bude neophodan podsticaj, omogući da dođu do određenih sredstava. Tu je i program za lokalne zajednice i njihova komunalna preduzeća koja takođe trpe štetu.

Koje grane su najpodložnije gubicima i gdje će država morati najviše da uloži?

Slično kao u drugim državama, ugostiteljstvo i definitivno su najviše pogođene grane. U turizmu se ne može očekivati brzi napredak, s obzirom da će brojne restrikcije koje postoje na globalnom planu sigurno ostati jako dugo. To je oblast u kojoj će se morati nešto više i duže intervenisati i osmišljavati dodanti programi podrške.

Ali, u suštini, sve su grane pogođene. Kompletna privreda će morati da dobije određenu podršku.

Ko vam je sve pomogao tokom borbe protiv epidemije?

Prvo je to bila Srbija, naravno iza toga Rusija. Mi to svakako cijenimo, to je nešto na šta smo se i oslanjali, što smo očekivali, to je samo potvrda i naših dobrih odnosa i razumijevanja. Dakle, u prvim danima kada niko nije imao jasnu sliku šta će se dešavati u budućnosti dragocjeno je to što su uradili Srbija i Rusija, bilo da je u pitanju podrška u vidu slanja materijala, ali i angažman koji imamo od strane Ruske Federacije koja se manifestuje kroz deiznfekciju ustanova zdravstvenih pomoći, ali i davanja stručnih savjeta. To je sjajan timski rad i zaista smo zahvalni.

Takođe smo omogućili, opet zahvaljujući našim angažmanima, da prva narudžbina medicinskog materijala i svega što je potrebno u ovakvim vremenima, iz Kine stigne relativno brzo, a znamo koliko je otežano da se danas dođe do opreme i medicinskih sredstava. Dobili smo pomoć i od Mađarske, što jako cijenimo.

Pomoć koju je Republika Srpska dobila od Rusije izazvala je neke nesuglasice u cijeloj Bosni i Hercegovini. Naravno u bilo šta da se dešava automatski se prebacuje na politički teren i na teren nesuglasica, moram reći da sam jako nesrećna zbog reakcije koja je uslijedila od strane Ministarstva inostranih poslova BiH, bilo da je reč pomoći Mađarske ili Rusije. Smatram da je to bilo nepotrebno, budući da svako ko je davalac pomoći ima pravo da odredi i kome tu pomoć upućuje i na koji je upućuje.

Ako Sarajevo ne dobije ono što politički želi, onda slijede reakcije i otrovne strijele koje se upućuju na sve strane, potom na scenu stupa histerija i , i to je u suštini nešto samo što nas još više udaljava jedne od drugih. Sa druge strane, to pokazuje i kakva je BiH država i koliko je teško da ta zemlja funkcioniše na jedan tolerantan način u ovim komplikovanim vremenima.

Nama u Srpskoj nikada nije palo na pamet da osporavamo bilo koju podršku koju je dobilo Sarajevo, smatramo da je to nemoralno i da to nije u redu, ali to je realnost u kojoj živimo.

A pomoć EU?

Mi smo imali određena očekivanja kada je u pitanju EU, moram reći da se to nije desilo na vrijeme u periodu kada smo mi očekivali. Ali, postoje dogovori i pregovori i podrška u smislu snabdijevanja, dobavljanja određenih stvari koje smo naručili.

Kako komentarišete nedavnu izjavu načelnica opštine Drvar Dušice Runić, koja smatra da izgradnja migrantskog centra kod Bihaća predstavlja novi udarac na srpski narod u Federaciji BiH?

Slažem se sa tom konstatacijom. Kada vam određena podrška za Srbe povratnike u federaciju onda prođu godine, pa i decenije pre nego što se počne bilo šta raditi, ili pak sve ostane netaknuto. Koliko su se borili povratnici da obezbede minimalne uslove za život počevši od komunalnih uslova, a da ne govorim o tome koliko su nezastupljeni u političkoj sferi ili u okviru zapošljavanja u javnom sektoru.

A onda preko noći, u vrijeme ovakve pandemije, kada je sva pažnja usmjerena u neku drugu stranu, moguće je da se smjeste svi i to u blizini srpskih naselja. Reagovali smo na planove te vrste mjesecima unazad. Јa podržavam naše ljude koji su povratnici i koji su ostali da žive u Federaciji u tim mjestima koji su po pravilu predominantno srpska mjesta, smatram da su oni sa punim pravom reagovali i ranije kada su izražavali svoja neslaganja, a pogotovu sad kada se nešto tako realizuje.

U srijedu se obilježava Dan sjećanja na žrtve holokausta, genocida i drugih žrtava fašizma u Drugom svjetskom ratu u Јasenovcu. Kakav je program predviđen tim povodom?

Obilježavanje tog datuma odloženo je za 26. april. Dešavaće se na sasvim drugačiji način nego što je to bilo do sada, pandemija nas je na to naterala. Podrazumijevaće da se polože vijenci, da dođu zvaničnici kao što su to radili svake godine, a masovnijih okupljanja neće biti.

Related posts