Pravoslavno groblje i mjesna kapela u sarajevskom naselju Osijek, kod Ilidže, ponovo su oštećeni.Јuče u prijepodnevnim časovima, na islamski praznik Bajram, grupa mladića, na očigled svjedoka, “snagu” je ispoljavala na nadgrobnim pločama i bogomolji. Ponovo je obaviještena lokalna policija, koja u saradnji sa Kantonalnim tužilaštvom Sarajevo, vinovnike ranijih vandalskih ispada do sada nije sankcionisala.

Umjesto bajramluka, malobrojnim komšijama Srbima, kako to civilizacija i kultura nalažu, kamenice, vulgarnosti i uvrede. Osječki varvari više se ne skrivaju ni pod okrilje mraka. Naprotiv! Obijesni i osioni, juče oko 10.00 časova, nasrnuli su na posljednja počivališta davno upokojenih. Na molbe i upozorenja dvije mještanke Srpkinje primitivno su odgovorili – potpunim skidanjem odjeće. Ranija nedjela vandala još nisu ni sanirana, a nova su počinjena. Ipak, od planiranog rušenja krsta sa mjesne kapele, u posljednjem trenutku su odustali. Materijalna šteta nije velika, ali je duhovna nemjerljiva.
U strahu za vlastitu bezbjednost, svjedokinje pred kamere ne žele. Oni smjeliji ne kriju ogorčenje. Na svim oštećenim spomenicima stoji isto prezime – Ešpek! Slučajno ili ne, tek, potomci te porodice su među malobrojnim koji još nisu napustili ili nisu rasprodali svoja imanja.- Da li je to neka poruka za Ešpeke? Da li ih je neko poslao da ovo naprave? Što baš na Bajram? To bi isto bilo da mi na Božić ujutro odemo na njihovo groblje, na mezarje, lupamo njihove spomenike – pita Rajko Ešpek.
Prije više od mjesec, na Markovdan, četvorica novopridošlih Osječana, usred groblja verbalno su nasrnuli na Srbe koji su stigli nakratko, samo da okade grobove i prisluže svijeće za pokoj duša svojih umrlih. Godinu ranije, opet neke druge mlade pridošlice porušile su sedam spomenika. Na nekolicini su ispisali uvredljive grafite. Na kapeli opet lupali stakla. I tako u nedogled!
Sveštenik Darko Danilović kaže da je ovo po ko zna koji put da se isto groblje skrnavi, te da to što se dešava na ovom groblju nije nilamo dobra poruka za malobrojne Srbe koji su ovdje ostali.
I dok izopačeno komšijsko iživljavanje traje i nad živima i nad mrtvima, sarajevska policija na novinarska pitanja ne odgovara. Na mjesto zločina, kako kažu mještani, dođu i ekspresno obave uviđaj. I odu bez počinilaca! A kada svjedoci, poput jučerašnjih, odrade policijski posao i komšije – varvare identifikuju, na scenu stupaju sarajevski tužioci. Oni ni tada “ dokaza”! Ili krivični postupak obustavljaju “zbog cjelishodnosti” ma šta god to značilo.
Јedno takvo tužilačko remek djelo od krivice je amnestiralo osječke kabadahije Smaila Batkića i Advana Hrnjića, koji su 2015. oskrnavili isto groblje. Treba li nekoga da čudi onda što i dvije decenije nakon rata Srbi iz Sarajeva i dalje odlaze!?
Rajko Ešpek kaže da i ovi Srbi što su ostali u Srajavu jedva čekaju da prodaju imovinu, jer im se upravo iz ovakvih razloga, kako ističe, “zgadi život ovdje”.

Naselje Osijek prije rata imalo je oko 2.000 stanovnika – skoro 100-procentno Srba. Danas više od 12.000 Bošnjaka iz Podrinja i sveprisutnijih Arapa iz Persijskog zaliva. Pridošlice su očigledno donijele i svoje “kulturno nasljeđe”. Vlast u Sarajevu to ne brine. Na “mjestu zločina”, tek povremeno vaskrsnu. Uslikaju se! I odu. A porušeni spomenici i rešetke na bogomoljama – u “multi” gradu – ostaju!

Vezane objave