Booking.com

Čitanje, slušanje, gledanje uznemirujućih vijesti o korona virusu može izazvati čitav niz osjećaja od uznemirenosti, zabrinutosti, ljutnje, pa sve do panike i stresa. U vrijeme kad je svijet suočen sa pandemijom, količina takvog sadržaja je povećana pa se postavlja pitanje – kako izbjeći stres uzrokovan vijestima koje nas plaše, a istovremeno ostati informisan.

Sa epidemijom korona virusa, medije i društvene mreže preplavila je i epidemija lažnih vijesti. Iako još uvijek ne spadamo u najugroženije zemlje, opšti je utisak da je stanovništvo u najmanju ruku zabrinuto.

– To je donekle percepcije. S obzirom na kretanje ljudi u današnje vrijeme, pitanje geografije i koliko nam je “virus prostorno blizak” je diskutabilno. Da ne zalazim u temu da li je i koliko registrovanih slučaja oboljelih, odnosno koliko su informacije o rasprostranjenosti virusa pouzdane. Uvijek ćete imati ljude koji vjeruju u ono što čuju i pročitaju i one koji sumnjaju. Ko je u pravu? Rekla bih da se virusi podjednako šire kao i vijesti o njima i da mogu podjednako da budu štetni! Zato savjetujem oprez – pazite sa kakvim vijestima dolazite u kontakt, kao i sa kakvim virusima to jest situacijama gdje možete da dođete u kontakt sa virusom – naglašava psihoterapeutkinja i lajfkouč dr Maja Vučković.

Doktorka Vučković ističe da nije riječ samo o različitim emocionalnim reakcijama koje vijesti mogu da izazovu, već je i intenzitet tih reakcija različit, piše Blic.

ona izreka: “Sit i gladan drugačije gledaju na parče hljeba”, pa tako i naša percepcija. Doživljaj različitih vijesti dosta zavisi od individualnih osobina, kao što su godine, informisanost i znanje, zatim stepen neuroticizma, to jest koliko smo emocionalno stabilni. Takođe, da li spadamo u neku od ugroženih kategorija, kao i od geografskih, socijalnih i kulturoloških uslova. Što se više prepoznamo u onome što čujemo, to će i reakcija biti dramatičnija.

Naša profesija, između ostalog, podrazumjeva i umjereniju reakciju i kritičniji pristup vijestima, tako i naše klijente učimo – objašnjava Vučković.
Reakcija je ključna

Svakako da takve vijesti mogu biti okidač za stres, kaže Vučković, ali je pitanje kako ćemo reagovati, prije svega da li će naša reakcija biti funkcionalna i konstruktivna.

– Stres može biti akutan – nastati iznenada i odjednom, i može biti hroničan – postepeno nastajati i održavati se u dužem periodu. Rekla bih da su danas ljudi manje ili više u stanju nekog hroničnog stresa koji se samo dopuni i intenzivira nekom aktuelnom situacijom – kao što je ova sada sa virusom korona. Naše tijelo i naš mentalni aparat imaju sposobnost da kompenzuju stresne reakcije do određene mjere, ali kad intenzitet i trajanje stresa premaši naše kapacitete da tjelesne procese držimo u stanju ravnoteže, to kompromituje naš imuni sistem i preko niza različitih mehanizama, dovodi do nastanka psihosomatskih bolesti. Da one nastupe, potrebno je različito vrijeme – navodi psihoterapeutkinja.

Naglašava da prije toga niz simptoma i znakova, signalnih lampica koje se pale, a mi smo skloni da ih ignorišemo.

– Uglavnom kad primjetimo neki problem, nastale promjene su trajne i nepopravljive. Panični napad je jedan dramatičniji izraz da se nešto dešava i njega uglavnom ne ignorišemo. Zato što nas učini nefunkcionalnim. Ali ispod njega se mogu kriti razni drugi problemi. Kad se jave tjelesne reakcije poput lupanja srca, znojenja, osjećaja da gubimo dah, straha da ćemo se ugušiti, dobiti infarkt, onesvijestiti se – onda se uozbiljimo. Sam panični napad je samo spoljašnja manifestacija koja ima različite uzroke ističe ona.
Kako izbjeći stres, a ostati informisan?

Prema riječima psihoterapeutkinje, treba biti selektivan u tome šta slušamo i od koga, odnosno raspolagati što tačnijim informacijama iz što pouzdanijeg i priznatijeg izvora, i kritički pristupati tim informacijama.

– Izbeći ćemo stres ako ne pratimo šta se dešava, ali ćemo ostati neinformisani. Ako koristimo relavantne izvore, bićemo dobro informisani, ali to ne garantuje da nećemo imati burnu emotivnu reakciju. Kao ljekar i psihoterapeut, uvijek sam za to da treba što realnije sagledati situaciju, procijeniti koliko smo sami pogođeni u tom slučaju i uz sve mjere opreza – ostati u realnom optimizmu – jasna je sagovornica.

Kako kaže, to ne znači da bi trebalo biti neozbiljan kada je o ovoj temi riječ, već preduzeti razumne mjere opreza na osnovu relevantnih informacija.
Šta konkretno treba da radimo?

Kako stres kada je virus korona u pitanju ne možemo isključiti iz života, onda je, kaže sagovornica, najbolje da naučimo kako da upravljamo njime.

– Kao psihoterapeuti, svoje klijente učimo različitim tehnikama i strategijama kako da postanu rezilijentniji – to jest psihološki otporniji na stres. To su strategije od toga kako promijeniti svoj način razmišljanja, usvajanja tehnika efektivnije komunikacije preko tehnika duboke mišićne relaksacije do psihoterapijskog rada kojim se uče sposobnosti emocionalne regulacije i postiže najdublja i najefikasnija kontrola stresa, to jest naših reakcija na stres. Danas je zaista na raspolaganju ogroman dijapazon tehnika i načina kontrole stresa, često i uz primjenu tehnologije – ističe dr Vučković.

Nerijetko se kaže da je stres tihi ubica u 21. vijeku, međutim mnogi vjeruju da će se navići na stresne situacije i nastaviti normalno život ili pak da će stres proći sam od sebe.

– Nažalost, i majka domaćica, dijete u školi, partneri u vezi i sportisti na terenu doživljavaju stres. Navikavanje na stres je više naše ignorisanje stresa. Često klijenti na psihoterapiji kažu: “Jeste to loše, ali ja ne reagujem, dobro se nosim s tim!”. To često znači da ima veliki kapacitet da upravlja stresom, da se manifestacije stresa još nisu pojavile ili ih jednostavno ne primjećuje. Umijemo mi da obmanjujemo sebe pa da nam se to nekad obije o glavu. Zato naučite da prepoznate stres, a onda i kako da se nosite s njim. Naravno, ukoliko niste uspjeli da ga izbjegnete! – naglašava sagovornica.

– Vjerujem da možemo dosta da utičemo na stepen stresa. Da vodimo računa gdje boravimo, s kim se družimo, šta jedemo, šta gledamo, slušamo, čitamo, kakav vazduh dišemo, pa ćemo se isključiti iz stresne visokonaponske mreže. Nije uzalud koncept jednostavnog seoskog života sve popularniji – zaključuje psihoterapeutkinja Vučković.
Šta sve strada od panike i stresa?

Od blažih reakcija, nervoze, preko poremaćaja koncentracije, spavanja, burnijih emotivnih reakcija, do psihosomatskih bolesti za koje stres može biti okidač.

– Svi sistemi i organi mogu biti pogođeni stresom, ali sve kreće od poremećaja vegetativnog nervnog sistema (dio nervnog sistema koji funkcioniše bez uticaja volje, a koji reguliše rad žlijezda, srca, krvnih sudova, organa za varenje…).

Ti poremećaji izazivaju promene u funkcionisanju endokrinog i imunog sistema i na taj način pokreću jednu kaskadnu reakciju svih ostalih organa. Među najčešćim psihosomatskim poremećajima spadaju hipertenzija, čir na dvanaestopalačnom crijevu, poremećaji rada štitne žlijezde, sve ono za šta naši ljudi kažu da nastaje na nervnoj bazi – objašnjava psihoterapeutkinja.

Vezane objave