Lepa sela lepo gore – Nikola Pejaković otkriva jezive intimne priče sa snimanja

Nikola Pejaković nam je priznao da se dela snimanja filma “Lepa sela lepo gore” i ne seća, jer se na setu mnogo pilo. Kada čujete šta su sve preživeli, biće vam jasno i zašto. U slučaju preuzimanja izjava obavezno je linkovanje na video i naznačavanje izvora.

O filmu “Lepa sela lepo gore” toliko je toga rečeno da se čini da se sve zna. Spada u najznačajnije filmove srpske kinematografije, snimljen je po istinitom događaju i smatra se da je jedini film o ratu na svetu koji je sniman u vreme dok je taj isti rat trajao i to u ratnoj zoni. Kako je nastao, možda je i zanimljivije i od samog filma. Da li ste znali da su sva ona uniformisana lica u filmu, statisti, zapravo pravi vojnici koji su bili raspoređeni na borbenoj liniji samo nekoliko kilometara udaljenoj od seta?

Jednom od vojnika produkcija je ostala dužna dnevnicu, pa je on sledeći dan došao do Dragojevića sa kašikarom i pretio da će ga razneti ako mu ne isplati njegovih 20 maraka.

“Teško je razgovarati normalnim jezikom o tom snimanju, to nije bilo normalno snimanje, to nije bila normalna situacija, glave nam nisu bile iste kao ove danas, nikome od nas, ni onima tamo ni nama koji smo došli”

Pauze između snimanja koje na drugim filmovima glumci koriste za razonodu, Kolja je provodio sa deminerima koji su išli na svaku lokaciju pre ekipe i proveravali da nema mina. Poznatu scenu u kojoj Bjela i Kolja igraju košarku Nikola je jedva snimio jer je bio pijan. Kada su napokon uspeli slikali su se u svinjcu da to proslave, ali se Kolja te fotografije uopšte ne seća.

Ekipa je pre svega pila da bi se bar psihički isključila od svih priča o zločinima koje su stizale do njih. O užasima se toliko pričalo da su oni odbijali da poveruju u njih, smatrali su ih fikcijom. S obzirom na to da su bili u ratnom području, morali su da sarađuju sa vojnim glavešinama, od kojih su neki završili u Hagu.

“U tom ludilu toliko se zločina oko tebe dešava ti ustvari živiš u zločinu. Nama je bila glavna vest da je glavni junak te priče Sladjan Simić koga je igrao B jela ustvari zaštitio neke muslimanske porodice tokom rata dok nije poginuo, to je recimo bila vest, a zločini nisu bili vest, toliko je bilo zločina i krvi i raznih priča za koje mi nismo znali da li su istina to je sve oko nas bilo u živom smo blatu bili”

“Neko bi recimo rekao zašto ste snimali film u tom trenutku? Nije nikom bilo do filma tad itd, msm svako ima svoj neki ugao gledanja, meni je drago da smo to uradili jer da nismo to tad uradili ne bi nikad.”

Da nije snimljen u tom trenutku, film verovatno ne bi na taj način dočarao rat zbog čega i danas izaziva kontroverze. Za Mondo TV Marija Atanasković

Komentariši