Nadu u pronalazak misteriozno nestalih stanovnika RS budi svaki telefonski poziv

Banjaluka – Svaki telefonski poziv, pismo, informacija ili sumnja povod su za nadu da su njihovi najmiliji pronađeni, da će ih ponovo zagrliti i da je došao kraj mjesecima i godinama strepnje.

Sa takvim mislima svaki dan ustaju i liježu članovi porodica nestalih stavnovnika RS za kojima se bezuspješno traga.

Među njima je i porodica Misimović iz Gradiške. Majka Dragoljuba Misimovića (16), gimnazijalca koji je sa nastave izašao 21. decembra prošle godine i tada mu se izgubio svaki trag, uvjerena je da je njen sin živ.

– Moj sin je živ, osjećam to. Čim začujem zvuk telefona, odmah pomislim: “Evo ga, moj Dragoljub me zove” – drhtavim glasom kaže Mirjana Misimović.

Dragoljubovi roditelji kažu da su dobili informacije da je početkom godine mladić koji veoma liči na njihovog sina u dva navrata viđen u crkvi u Beču kako traži pomoć, o čemu je obaviješten i Interpol.

Riječ je o mladiću, priča Dragoljubov otac Bogdan, koji prvi put kod sebe nije imao lična dokumenta, dok je drugi put u crkvu došao s lažnim pasošem.

– Ovo nam je ulilo nadu da je to možda baš naš sin. Narednih dana bi trebalo da imamo više informacija – ispričao je Bogdan koji je išao u Austriju i dijelio Dragoljubove slike.

Ovaj hrabri otac je tražeći sina prešao hiljade kilometara, ali uzalud. Sa policijom RS je još u maju izgubio kontakt, a kako kaže, više nema ni snage da ih moli za pomoć.

– Kada smo shvatili da od policije nema velike vajde, moja porodica i ja smo pomoć potražili i od vidovnjaka i gatara. Sad smo se okrenuli molitvama, u slobodno vrijeme obilazimo sveta mjesta i tu jedino nalazimo utjehu – rekao je Bogdan koji je uvjeren da je njegov sin žrtva trgovine ljudima.

Dodao da je da su od nestanka dobili mnogo lažnih informacija.

Majka Mirjana priznaje da ih ova neizvjesnost razdire i ubija.

U CJB Banjaluka ističu da gradiška policija i dalje traga za Dragoljubom.

– Sve informacije o Dragoljubu se provjeravaju, ali zasad nema konkretnih saznanja o njegovom nestanku – rekla je portparolka CJB Banjaluka Marija Markanović.

I porodica Todorović iz Višegrada već godinama čeka bilo kakvu informaciju o svom sinu Milošu koji je nestao 2007. godine dok se igrao na obali Drine.

– Očajni smo. Sve smo pokušali, ali ništa. Od njegovog nestanka prošlo je devet godina, a još nemamo potvrde da li se naš sin trčeći za loptom udavio u Drini. Da mu bar za grob znamo, da mu svijeću zapalimo – jadikuje otac Mitar.

Nažalost, ovo nije i jedini slučaj da je u Višegradu nestalo dijete, jer je prije četiri godine iz dvorišta porodice Bukva u selu Međeđa nestao trogodišnji dječak Alen. Majka Emina je ubijeđena da je njen sinčić otet.

Policija traga i za Goranom Simićem iz Banjaluke koji je nestao za vrijeme velikih poplava 2014. godine. Među nestalima su i Strahinja Medan iz Trebinja, Branka Ilić iz Zvornika, Milan Plavšić iz Šipova, Dragan Gojković iz Doboja… Od njih godinama takođe nema ni traga ni glasa.

Prema podacima MUP-a RS, lani je policiji prijavljeno 78 nestanaka, a godinu ranije čak 93, što je za 14 više nego 2013. godine.
Krenula u prodavnicu i nestala

U toku je potraga i za četrdesetdvogodišnjom Ljiljom Gligorević iz Dugog Polja kod Modriče, čiji nestanak je prijavljen 4. novembra ove godine. Nestanak Gligorevićeve policiji je prijavio njen suprug koji je naveo da je tog dana krenula u lokalnu prodavnicu, nakon čega joj se gubi trag.

Komentariši