873x400

Mnogo je starijih, bolesnih i samih ljudi kojima jedino poštari, s vremena na vrijeme, otvore vrata, a Goraždanka Fata Bećković imala je sreće da joj je jedna takva posjeta bukvalno spasila život. Njen suprug je u bolnici, pa je Fata sama u stanu. Ima 75 godina, nekada je radila u preduzeću “Pobjeda“, pa je zdravlje posljednjih godina postepeno napušta.
Bez svijesti

– Ne znam ni kako je bilo. Prvo su me boljele noge pa sam pomalo prestala hodati, bila dvaput u bolnici. Pa žuč, veliki pritisak i svašta. Kad pođe, baš pođe. Taj dan sam pošla u kupatilo, a slabo hodam. Pala sam i nekako dopuzala do ulaznih vrata. Tu sam čitavu noć preležala dok nije Eško naišao, svaka mu čast. Teško da bi ko drugi naišao, nisam ni s kim ljuta, ali tako je to u zgradama, svako radi i tako – priča Fata.

Najstariji radnik Direkcije “BH Pošte“ u Goraždu Ešef Jusufović kaže da je tokom radnog vijeka upoznao sve stanovnike svog rejona, a sa starijima koji se teško kreću izgradio takvo povjerenje da im poštu i penziju donese i u krevet. Mnogima, pa i Fati usput kupi burek, voće ili ono što im je nužno potrebno.

– Pokucam i uđem, iz kreveta potpišu, ostavim penziju i idem dalje. To jutro kod Fate ne mogu da otvorim vrata. Pogledam, žena leži, bijela, bez svijesti. Pozvonim komšiji da provjerimo je li živa. Vidimo da se pomjera, damo joj malo vode i prenesemo na kauč dok nije došla sebi. Dok je ležala i imala snage, lupala je o pod, ali komšije u stanu ispod nisu bile kod kuće – kaže Jusufović.
Teška situacija

Dodaje da je situacija sve teža, jer je pandemija koronavirusa ograničila kretanje ljudi, mnogi jedni drugima ne dolaze, a mnogo je i starijih koji nemaju nikoga. Sjeća se situacije kada je, zbog poplava, i sam bio u nevolji, pa mu je svaki poziv, a bilo ih je iz cijelog svijeta, mnogo značio. Zato nastoji svaki dan, onoliko koliko može, pomoći sugrađanima s kojima se, kako kaže, srodio nakon 35 godina rada u pošti.

Vezane objave