I ove godine u nedjelju zadnju u oktobru u selu Ozerkovići u manastiru Presvete trojice održan je sabor hadžija. Ljubav prema Presvetoj Trojici i Majci Božijoj i Njenoj Čudotvornoj ikoni Bogorodici Jerusalimskoj sabrala je vjerne na zajedničku molitvu u ovoj svetinji.
Crkva je živi organizam. Održava je blagodat , milost i ljubav Boga svemogućeg, a mi kao udoivi jednoga tijela, činimo živi organizam kome je glava Gospod Isus Hristos.
Sveta crkva, naša duhovna mati preporučuje da činimo hodočašća i poklonička putovanja, svetinjama i Bogomoljama u drugim mjestima. Oni vjernici koji se poklone grobu Gospodnjem i svetim mjestima gdje je za života boravio Gospod Isus Hristos, dobijaju zvanje hadžija. Biti hadžija velika je duhovna odgovornost. Hadžija bi trebao da živi po jevanđelju hristovom jer se sam uvjerio u istinitost Hristovog života na zemlji, Njegovog stradanja smrti i vaskrsenja. Zato ovaj duhovni čin svaki poklonik treba da shvati kao obavezu koju prenosi na svoje potomke i srodnike, ali i na one sa kojima živi i boravi u ovom svijetu.
Sabor je zato i ustanovljen da se hadžije molitveno prisjete svih onih mjesta od Vitlejema preko svetog grada Jerusalima, do gore Tavora i Maslinske gore, gdje je boravio Gospod Isus Hristos. Ove godine pred kopijom ikone majke Božije Jerusalimske prisjetili smo se, da je sabor ustanovio blažene usopomene Mitropolit Dabrobosanski Nikolaj. Poslije odslužene svete liturgije, prelomljen je slavski kolač i osvećeno slavsko žito, a zatim pred ikonom Majke Božije jerusalimske pročitan akatist.
Protojerej-stavrofor Momir Vasiljević u svojoj besjedi je rekao da se na ovaj dan sjećamo pokloničkog putovanja u Svetu zemlju, u Sveti grad Jerusalim.
On je dodao da svojim dolaskom ovdje hadžije obnavljaju svoj hadžiluk.
Ove godine monahu Simeonu nastojatelju manastira u Ozerkovićima, oko proslave sabora hadžija svojim trudom i ljubavlju pomogli su Vesna i Dragan Spahić iz Rogatice.
Pri povratku, krivudavim putem iz srca proslavljene i junačke gore Romanije, srećni da smo ozareni daškom duhovne svjetlosti ispod Ljubojne (Ljubavi Svete Trojice) u sebi obećavamo – ponovo ćemo ako Bog da doći u Ozerkoviće.Daće Bog.

Vezane objave