Bila je to krađa za ponos. Bjekstvo iz okupiranog Višegrada, sa oko 500 izbjeglica koje je tajno smjestio u vagone i jurnjava prugom ka Srbiji.
Mašinovođa Vojin Nikitović je odabrao pogodno veče, oteo lokomotivu, priključio kompoziciju, u kojoj je bio i vagon pun oružja – i jurnuo ka granici. Potjera i barikade ga nisu zaustavile.
,,On je to smislio i on je to uradio. Žrtvovao je svoj život da spase te ljude”, kaže Vojinova ćerka Olgica Cvijović za dnevno.rs i dodaje da je njen otac uspio je da se probije do Stapara, nadomak Užica, putnike poslao u selo, a oružje sakrio i kasnije predao partizanima.
Mašinovođa iz Višegrada Vićentije Mijadžević kaže da se pričalo kako je po noći uzeo lokomotivu, zakačio vagon pun municije i naoružanja i pobjegao.
Priključio se Željezničkoj četi, ratovao i bio ranjen, tri puta zarobljen, mučen u logoru na Banjici i nekako uvijek bježao. Odlikovan za hrabrost, ali zaboravljen kao junak sa pruge. Priča o 12.000 srpskih izbjeglica u Višegradu pred najezdom ustaša nije se uklapala u proklamovano bratstvo i jedinstvo novostvorene države.
,,Malo ko zna o njemu. Nažalost, zaboravljen je. Ukrasti voz iz Višegrada sa toliko izbeglica, izvući se iz ustaškog okruženja 1941. godine jeste nešto što zaista zavređuje pažnju”, kaže Radivoje Papić, muzejski savetnik Narodnog muzeja Užice.
A nekoliko mjeseci posle Vojinovog podviga, nedaleko od Višegrada, u Starom Brodu, ustaše su ubile oko 6.000 srpskih izbjeglica, mahom žena, djece i staraca. Smrt u kanjonu Drine, izbegli su putnici Vojinovog voza – one parnjače koju su, više od uglja, gonile njegova hrabrost i želja da spase ljude.
