Oronuli zidovi, hladnoća koja dopire iz pukotina starih, odškrinutih vrata. Nijemo. Tiho. Sve je mrtvo. Kao da se nečiji život ne odvija unutar četiri hladna zida ove barake. Na krovu kuće, smjestili se golubovi.
Napolju je toplo, iako je već kasni oktobar. Baraka nema zvona, ali pokucasmo na vrata. Na zvuk kucanja, niko ne odgovori, pa odlučismo da budemo uporni, pokucali smo još jednom. Potom se čuo glas starice. Istina, nije nam otvorila vrata, jer nije ni u mogućnosti, to nam je objasnio i najbliži komšija, kada nas je ljubazno pustio u dom starice i upoznao nas sa njom. Teško da se njena baraka u Štrpcima u blizini Ribnjaka može nazvati toplom, porodičnom kućom, ali 90-godišnjoj ženi to je jedini dom.Baka Ljubica Mazalica u trećoj godini oboljela od paralize, ali taj hendikep je nije spriječio da se kreće, radi i da se bori za život. Kako sama kaže, izgubila je osjećaj u desnoj nozi, ali nije dozvolila da je to prikuje za krevet.
TV K3
