Koordinatorica OTVORENE MREŽE Irma Kolja u odjelu je intenzivne njege bolnice ‘Pasteur 2″ u Nici i donosi kratki izvještaj: “Transplantacija je izvedena bez komplikacija, kadeverični bubreg uredno funkcioniše, Mladen bez ikakvih bolova i nastavlja se folow up u intenzivnoj njezi.”
Izreka da prijatelje sreća stvara, a nesreća provjerava, mogla bi se u potpunosti primijeniti na porodicu Mojević, koja je izbjegla iz Sarajeva i novi dom pronašla u Rogatici.
Glava kuće Rajko, poštar u rogatičkoj pošti, njegova supruga Dobrinka, domaćica, i njihovi sinovi Nikola i Mladen sve do prije nešto više od dvije godine bili su srećna porodica koja se nikada ni sa kim nije zamjerila. Otuda i dosta prijatelja i drugih ljudi dobre volje na koje su, u slučaju potrebe, mogli da se oslone.
A potreba za osloncem došla je iznenada. Poslije jedne naizgled obične prehlade i rutinskog pregleda u bolnici Kasindo ljekari su utvrdili da Nikoli otkazuju bubrezi. Jedina nada bila je transplantacija. I poslije teške dijagnoze Nikola nije želio da klone duhom, a umjesto dijalize u bolnici, odlučio se na kućne tretmane koje sprovodi četiri puta dnevno.
Ipak, poslije završene ekonomske škole nije mogao da nastavi školovanje, a morao je i da se odrekne izlazaka i svega što priliči momku od 23 godine. Bio je samo preokupiran time kako da prikupi novac za transplantaciju bubrega i gdje to da uradi.
– Moji prijatelji i ljudi dobre volje su odmah organizovali akcije prikupljanja novca. Uslijedili su humanitarni koncerti, sportska takmičenja, aktiviran je i humanitarni broj i drugi načini putem kojih se namicala marka po marka – ispričao je Nikola.
U međuvremenu, putem Otvorene mreže u Sarajevu saznali su da se transplantacija može obaviti i u Francuskoj i da je za to potrebno 80.000 maraka. Zahvaljujući humanistima novac je prikupljen, put je ugovoren i samo se još čeka na poziv iz Udruženja “Touluse”.
Mojevićima je konačno pao kamen sa srca, ali, nažalost, njihovo zadovoljstvo nije dugo trajalo.
Vrlo brzo se pokazalo da jedna nesreća ne ide sama jer je dvadesetogodišnji Mladen obolio od iste bolesti. I njemu su bubrezi otkazali i uslijedila je dijaliza. Mladen, gledajući svakodnevne muke svog brata u vezi sa kućnom dijalizom, odlučio se da ide u bolnicu u Foči tri puta sedmično. I on se morao svega odreći, pa je kao i Nikola bio prinuđen da napusti školovanje.
Prestali su izlasci u grad i među vršnjake, posjete kafićima i sportskim takmičenjima. Svu pažnju usmjerio je prema borbi za zdravlje.
