Život povratnika u bilo koje mjesto svakodnevno je protkan borbom i izazovima. 32 – ogodišnji Mirza Pavica upravo živi takav život u Rogatici, sa suprugom Amerom i njihovih četvero djece. ( ulazak u avliju, porodica u kuci) Ja sam se vratio ovdje 2014. godine, ovdje sam tri godine. Ovo mi je treći put da idem i da se vraćam. U novembru sam završio ovu kuću i sa svojom suprugom i djecom uselio sam se ovdje i nadamo se da nećemo nigdje dalje ići, kaže Mirza Pavica. Stalni posao Mirza nema.
Poljoprivreda i stočarstvo osnovni su izvor prihoda za porodicu, koje ostvaruje zajedno sa suprugom Amerom. Značajnu pomoć imaju i od Medžlisa Islamske zajednice, s obzirom na to da Mirza u džamiji obavlja posao mujezina. Kaže, od opštine i političkog vrha nemaju nikakvu pomoć. Ma nema, uglavnom i kad ima to je pred izbore i u vidu nekih paketa. To je uglavnom to, tako je svugdje i nema samo ovdje. Uglavnom i taj vid prihoda koji imam od islamske zajednice jedini je, što se tiče prihoda to je i naš rad, dodaje Mirza. Mirza i Amera kaže da imaju komšije i Bošnjake i Hrvate i Srbe. Međunacionalne netrpeljivosti nema, zbog čega su jako sretni. Vjerujete posjećivaju oni nas za Bajram, mi njima ukažemo na poštovanje za Božić i otiđemo kod njih.
Uglavnom pomažemo se. Bilo kakva vrsta pomoći da mi je trebala, otvorili su mi vrata, naglašava Mirza. Mirzina supruga Amera posebno je sretna od kako žive u svojoj kući u Rogatici. Kako kaže, djeca su njihova blagodat i svaku tešku situaciju njihov osmijeh im olakša. Ja kako sam se vratila stvarno nemam nikakvih problema ni s kim. Djeca idu u školu i sve je fino. Bavim se stočarstvom. Što se tiče života ovdje imam namjeru i dalje da živim dokle god mi to prilike pružale. Što se tiče mog života sa komšijama isto nema nikakvih problema, sve je normalno, kaže Amera Pavica. Iman je peti razred, a njegova sestra Amra prvi.
Kažu da u školi nemaju problema, te da se druže sa svim učenicima. Uče srpski jezik, a njihov otac Mirza kaže da njima to ne smeta. (inserti Amre sa sveskom i Imana) Pa očekivati je da uče srpski jezik, meni iskreno ne predstavlja to problem. Mi smo ovdje manjina i ne možemo zahtijevati nešto više. Uglavnom srpski jezik se uči. Uče i latično pismo i ćirilicu. Sve što oni u školi ne budu učili što se tiče bosanske i bošnjačke kulture i historije mi smo tu da ih dopunjavamo, kaže Mirza. Mirza kaže da se njegov otac u Rogaticu vratio 2004. godine, u čijoj kući je i on sa svojom porodicom ranije živio.
No, tri puta su odlazili i vraćali se. I nakon svih adresa koje je porodica Pavica promijenila, kuća iza nas je jedino mjesto koje nazivaju domom. Trošna kuća u čijem prizemlju je smještena štala dom je ove sretne porodice. Ovdje ljubavi ne nedostaje, a od sigurnosti samo stalni posao za oca. Kako Mirza kaže, Rogatica je zaboravljeni grad. Izborna je godina, pa očekuje da će im možda neko i pokucati na vrata.
