Najnovija studija belgijskih i holandskih naučnika pokazuje da preporučeno odstojanje od 1,5 metara tokom sporta na otvorenom nije dovoljno da bi se izbjegao kontakt i prenos infekcije virusom COVID-19 kapljičnim putem.
Prema dosadašnjim informacijama, virus SARS-CoV-2 pada na zemlju, nakon što ga inficirana osoba izdahne. Na temelju ove spoznaje zasniva se preporuka o sigurnosnom odstojanju od jedan i po do dva metra od drugih ljudi kako bi se izbjegla infekcija kapljičnim putem. Ali šta se dešava kada se bavite sportom, odnosno kada se brzo krećete ili trčite?
Trenutno je to tema o kojoj se mnogo diskutuje. Za razliku od drugih zemalja, u kojima su mjere znatno restriktivnije, pojedinačni sport je u Njemačkoj i dalje dozvoljen kao dio zdravstvene prevencije. Maksimalno dva sportaša mogu trenirati zajedno, ali moraju držati određenu distancu – i upravo tu počinju spoznaje, proistekle iz nove studije univerziteta u Leuvenu (Belgija) i Eindhovenu (Holandija).
Grupa naučnika na čelu sa Bertom Blockenom, profesorom građevinske fizike i aerodinamike na oba univerziteta, ispitala je kako sportaši mogu biti izloženi virusu COVID-19 kada se kreću ili treniraju u blizini drugih sportaša.
Istraživači su posmatrali izbacivanje kapljičnih čestica iz usta i nosa tokom različitih pokreta u različitim brzinama (hodanje i trčanje). Pri tome su mijenjali i njihov položaj. Najprije su se kretali jedan pored drugog, zatim dijagonalno i na kraju jedan iza drugog. Takvi se modeli obično koriste za analizu i poboljšanje atletskih performansi.
20 metara udaljenosti pri većim brzinama
Ako trčite ili vozite bicikl i pri tome izdišete vazduh , izbacujete kapljice veličine mikrometra”, objašnjava Blocken za DW. U njegovoj su studiji te nevidljive kapljice postale vidljive uz pomoć posebne svjetlosti. “Pustili smo dvoje ljudi da hodaju ili da trče zajedno kako bismo vidjeli koliko ih te kapljice dosežu. Ako se previše približite drugoj osobi, te kapljice vam padaju na lice.” To znači da je na taj način moguće prenošenje virusa pod uslovom da je ta osoba inficirana.
Blocken i njegove kolege stoga dolaze do zaključka da pravilo od 1,5 metra u sportu nije dovoljno za zaštitu od virusa COVID-19. Umjesto toga, preporučuju udaljenost od najmanje četiri do pet metara kada hodate u istom smjeru, deset metara kada polako trčite i polako vozite biciklo i barem 20 metara kada se vozite ili trčite brzo.
Prema studiji, najmanje je opasno ako se sportaši kreću jedan pored drugog istim tempom, jer njihov oblak kapljičnih čestica pada iza njih. Čak i ako se dvije osobe kreću dijagonalno, rizik da osoba koja se nalazi iza, udahne čestice koje je izdahnula osoba koja je ispred, je manji. Rizik od zaraze je najveći kada se osoba, koja je iza, nalazi u vazdušnom oblaku osobe koja je ispred.
Profesor Blocken zato preporučuje, prije nego što preteknete jednu osobu, da se dobro odmaknete od nje, kako ne biste upali u njen kapljični oblak.
Kada se sam vozi biciklom u Belgiji, ovaj naučnik posmatra ljude kako primjenjuju drugu taktiku. Mnogi zadržavaju dah kad prođu pored nekoga, jer se plaše virusa. „Možda oni malo pretjeruju”, kaže Blocken, „ali to je otprilike kao kad ne želite piti iz čaše iz koje je pila zaražena osoba. Tako isto ne želite udisati kapljice koje druga osoba širi”.
Ne baš mudra odluka Francuske
Blockenova namjera nije bila da svojim istraživanjem ograniči ljude da se bave sportom na otvorenom već naprotiv, da omogući sportašima da to rade uz određeni stepen sigurnosti. U Belgiji se prethodno vodila žestoka rasprava o tome koliko se daleko biciklisti smiju voziti od svog mjesta prebivališta. Blocken i mnogi drugi su iznosili argumente koji su protiv bilo kakvih ograničenja. To je bio stav, u koji se konačno uvjerila i belgijska vlada. “Sve dok se ne krećete u blizini druge osobe, nema rizika”, kaže Blocken.
Belgijanac kritikuje odluku koja važi u Francuskoj a po kojoj je građanima dozvoljeno da se kreću na otvorenom u radijusu od jedan kilometar od mjesta stanovanja i maksimalno sat vremena dnevno. “Ta odluka nije bila previše mudra, jer to znači da svi ljudi u gradovima smiju trenirati na veoma malom i skučenom području i da su vrlo blizu jedni drugima. To je upravo suprotno onome što biste trebali učiniti – trebali biste ih pustiti da idu vani – najbolje van grada, tako da mogu zadržati distancu i ne susretati se sa previše drugih ljudi.”
Sam Blocken puno vozi biciklo, ali trenutno izbjegava biciklističke staze. Radije se vozi po cestama, na kojima, zbog ograničenja kretanja, nema mnogo automobila. “Nikad u životu nisam se vozio biciklom tako neometano i smireno kao ovih sedmica i mjeseci”, kaže on.
Fudbal: oblaci sa hiljadama mikrokapljica
Kada je riječ o utakmicama Bundeslige i drugih sportova u kojima postoji izravan kontakt igrača, profesor Blocken ne vidi način kako bi se oni mogli zaštititi, ukoliko bi se donijela odluka da se utakmice ponovo igraju. “Ono što je sigurno je da ljudi koji se fizički naprežu, ispuštaju oblake sa hiljadama mikrokapljica”, kaže Blocken. “Čak i kada bi nogometaši bili udaljeni 1,5 metar jedan od drugog, kapljične čestice iz usta protivnika i saigrača bi, padale po njihovom licu i tijelu i upadale u njihove disajne puteve. A to je upravo ono što se željelo izbjeći ovim rastojanjem.”Blocken stoga smatra da će dozvola za nastavak fudbalskih takmičenja biti veoma teška i komplikovana odluka i zbog toga što bi neko mogao pomislili: ako se ponovo igraju utakmice, onda ne važi pravilo od 1,5 metra udaljenosti. „Ako u narednim sedmicama i mjesecima želite dosljedno primjenjivati pravilo od 1,5 metra, to nažalost znači da mnoge sportske događaje neće moći održati.”
DW
