Djeca nam gladna odlaze u školu

Vest da je otvorena prva dečja javna kuhinja u BiH, u Lukavcu, šokirala je celokupnu javnost u BiH, a naročito najava da za tim ima potrebe širom zemlje. Tako se u Lukavcu deli 100 obroka dnevno, svakim radnim danom, za decu predškolskog i školskog uzrasta, a koja su u stanju socijalne potrebe. Radi se o projektu lukavačkog Udruženja altruista „Ruke prijateljstva.

Potpredsednica ovog Udruženja Selma Zukić kaže da potreba za dečjom javnom kuhinjom trenutno postoji i u Sarajevu, Banjaluci, te Mostaru gde se uskoro očekuje otvaranje punktova.

“Za ovim postoji velika potreba. Znaju i političari, ali to oni guraju pod tepih. Dovoljno je svaki dan da prođete pored kontejnera i da vidite od dece pa sve do starijih koji vade hranu i jedu”, nastavlja Zukić.

Kaže da obroke trenutno delimo pet dana u sedmici, a u planu je da rad proširimo i na dane vikenda.

“S obzirom da je decu sramota reći da se hrane u dečjoj javnoj kuhinji, po obroke mogu doći i njihovi roditelji”, kaže Zukićeva.

Ne postoji podatak koliko je dece u BiH u stanju socijalnih potreba, ali, po poslednjim podacima UNICEF, procena je da je oko 170.000 dece u zemlji siromašna. Većina njih potiče iz manjinskih kategorija, kao što su Romi. Ruralno siromaštvo dvostruko je veće od siromaštva u urbanim područjima.

Jovan Radovanović, predsednik Udruženja porodica “4 plus” iz Banjaluke, kaže da su podaci sa terena zastrašujući i da mnogi ne mogu ni da zamisle u kakvim uslovima žive deca.

“Deca kod nas imaju sva zakonska prava, ali na papiru. Međutim, dosta dece iz višečlanih porodica je gladno, nemaju šta da jedu”, objašnjava Radovanović.

Čak 70 odsto roditelja sa četvero i više dece su, kako kaže, nezaposlena, nemaju nikakva primanja.

“Njihova deca odlaze u školu gladna”, kaže Radovanović i dodaje da je takvim porodicima nezamislivo da za decu obezbede nešto više od hrane.

Kaže da je lep potez Vlade RS to što će nezaposlene porodilje da dobijaju 405 KM mesečno na bolovanju, ali smatra da bi bilo bolje da sva deca dobijaju dečji dodatak.

Vesna Popović, viši stručni saradnik za odnose sa javnošću pri Ombudsmanu za decu RS, kaže da se ekonomska situacija u kojoj se danas nalazi porodica direktno odražava na kvalitet ostvarivanja prava dece. Nedovoljna finansijska sredstva uzrokuju brojne probleme koji nose rizike koji su u vezi sa zadovoljavanjem osnovnih potreba deteta,zadovoljavanjem razvojnih potreba deteta i potrebama deteta za socijalnom integracijom.

“Svaka od navedenih situacija, u kojoj je dete onemogućeno u zadovoljavanju njegovih potreba, povreda je prava deteta. U kategoriji dece najugroženiji su oni najmlađi, oni koji su potpuno zavisni od odraslih i čiji razvoj i odrastanje zavisi od toga koliko smo im pružili, da li smo prepoznali njihove osnovne potrebe i da li smo na njih uopšte reagovali, počevši od ishrane beba, zdravstvene zaštite, problema dece sa smetnjama u razvoju i slično”, navodi ona.

Borba protiv siromaštva dece, kako kaže, zahteva sveobuhvatan pristup zaštiti dece poput sistemskog rešenja zasnovanog na strateškim dokumentima, sa definisanim politikama u različitim oblastima, sa planovima i rokovima delovanja i nosiocima tih aktivnosti.

Sekretar Crvenog krsta RS Đoko Mihajlović kaže da među korisnicima javnih kuhinja u Srpskoj ima i dece, ali da su većinski korisnici stari o kojima se niko ne brine. Crveni krst ima javne kuhinje u šest opština i gradova u RS, a teže da ih otvore u svakoj lokalnoj zajednici.

“Lokalna vlast smatra da je to njihov poraz, a ne shvataju da je to najbolji način da se zbrinu oni kojima to zaista treba. Siromaštvo se ne može sakriti”, ističe Mihajlović.

Uticaj na pravilan rast i razvoj

Siromaštvo je i više od imovinskog stanja, siromašno je svako dete koje nije upisano u školu, dete koje napusti školovanje, koje trpi nasilje bilo koje vrste, a trpi ga i zbog svog siromaštva, ono koje radi još u osnovnoj školi i ono koje sa ispruženom rukom na ulici traži milostinju, objašnjava Popovićeva.

Sve te situacije, decu dok su još u razvoju odvode na margine društva i tako ih onemogućavaju u ostvarivanju elementarnih prava, što dugoročno ostavlja posledice na razvoj deteta, jer im u najranijem uzrastu nije omogućen pristup i ostvarivanje onih potreba koje su ključne za njihov pravilan rast i razvoj.

Izvor: Blic

Komentariši