Ustaške jedinice, predvođene Јurom Francetićem, su u proljeće 1942. godine pokrenule ofanzivu sa namjerom da protjeraju i pobiju srpsko stanovništvo iz istočnog dijela da bi ostvarili cilj – granicu NDH na Drini, a najmasovniji pokolj izvršen je u Starom Brodu kod Višegrada.

Jure Francetić rođen je 3. jula 1912. godine u Prozoru kod grada Otočca, tačnije u malom selu Vivoze. Otac mu je bio Juraj, a majka Kata. Osnovnu školu završio je u Otočcu, gdje je kasnije krenuo u srednju školu i završio je u Senju.

Njegov ujak financirao je njegovo daljnje obrazovanje, tako da maturu pohađa u Križevcima. 1931. godine upisao je pravni fakultet u Zagrebu, nakon čega je završio u zatvoru zbog napada na politiku tadašnje vlade. Iz Zagreba dobiva tri mjeseca strogog zatvora i progona na pet godina.U septembru 1941. preuzeo je zapovjedništvo nad jedinicama sarajevskog ustaškog logora, koji su prerasli u Crnu legiju. Dobio je i čin kapetana ustaške vojske, a Uprava ustaške policije u Zagrebu 23. jula 1941. uputila je tajno pismo Ustaškoj komisiji za Bosnu i Hercegovinu u Sarajevu na čelu sa Francetićem. Njime se nalaže “svih Jevreja i Srba pravoslavaca, koji su već bili kao komunisti, bilo da su sumnjičavi ili skloni pokretu”, kao i hrvatskih komunista.

Stari Brod: Najveći i najmasovniji pokolj nad Srbima
U Višegradu su prelaz u Srbiju blokirali Italijani, pa je jedan broj ljudi krenuo prema Starom Brodu i Miloševićima, po teškom terenu i izložen napadima ustaša i muslimanske Handžar divizije.

Prijedlog : Snimiti film o 6000 ubijenih duša u Starom Brodu kod Višegrada


Srpske civile nagomilane na obali napale su ustaše, ubijale, mučile, silovali žene i bacala u vodu, a neki su da bi se spasili od ustaškog noža sami skakali u ledenu Drinu.

Ustaše su u ovom pokolju ubile više od 6.000 nenaoružanih Srba, isključivo civila. Јedan broj ljudi se namjerno ili nenamjerno utopio u rijeci Drini bježeći od ustaša.

Najmasovnije ubijanje ljudi je izvršeno 22. marta 1942. godine, ali su ubijanja trajala i do početka maja 1942. godine.

Prema istorijskim podacima, zgroženi ovim stradanjem srpskog civilnog stanovništva, Nijemci su prekinuli ovaj stravični pokolj i dozvolili ljudima da pređu u Srbiju ili da se vrate svojim domovima. Nažalost, polovina onih koji su se vratili, stradala je u narednom periodu.

Pokolj u Starom Brodu i Miloševićima desio se proljeća 1942. godine, uglavnom na obalama rijeke Drine, u mjestima Stari Brod i Miloševići, opština .

Prema izjavama svjedoka, dio naroda su od ubijanja spasili Nijemci i nedićevci.

Hroničari su zapisali da je jednog od tih dana ratne 1942. godine, ne želeći da dopadnu u ruke ustaša, sa stijena u Drinu zajednički skočilo čak 320 devojaka.

IZJAVE SVEDOKA Miloš Bašović, rođen 1930, iz Brankovića, Borike kod Rogatice: – “…Iz Višegrada narod krene niz Drinu, prema Starom Brodu. Uz mene su bila još tri brata i sestra. Uzak put, stadosmo svi kod Puhalove njive. Za nama neka vojska trči, ali mi ne znamo da su ustaše. Narod poče bježati, a oni uglas: ‘Ne bojte se narode, ovo je srbska i crnogorska vojska…’. Kad su nas opkolili, poznadosmo mnoge muslimane komšije među njima. Jedan ustaša uze moju sestru od tri godine, baci je uvis. U ruci mu puška sa bajonetom, dočeka je i pravo baci u Drinu. Nasta pravo klanje naroda.

Mene je negdje između Miloševića i Starog Broda zajmio jedan pijani ustaša, gađajući me bajonetom. Uteknem mu nekako i šćućurim se među poubijane. Kriomice gledam kako mi ubiše majku i mlađu braću. Svega i svačega je bilo, Mnoge djevojke, gledajući zvjerstva, ne čekajući da im se približe ustaše masovno su skakale u Drinu. A Drina puna leševa, među njima samo vidiš, zaplove ženske kose…”

Milovan Bakmaz, rođen 1931, iz Sokolovića kod Sokoca: – “…Krenula kolona naroda od Olova, Kladnja, Mokrog, Pala, Prače, iz sela oko Sarajeva, Rogatice… To je bio užas, puno je Sjemećko polje srbski izbjeglica, da baciš šibicu pala bi na iksana ili na stoku koju smo poveli sa sobom. Idemo prema Višegradu u koloni, pješice, iznemogli, djeca i stari na volovskim kolima i konjima. Dođemo na ćupriju na Drini kad Italijani ne daju preko Drine. Mi onda u Miloševiće i zanoćimo po kućama.

Opkolili su nas, dobro se sjećam sve naoružani muslimani sa fesovima na glavama. Kad se smrači, čujemo ustaše kako zovu: „Jovaneee…“. Moj otac nas ubaci na nekakav čamac i pređosmo Drinu. Tu ugledamo Nedićevce i Nijemce kako razgovaraju, a onda sa jednim čamcem krenu patrola preko Drine, među narod, a druga uz Drinu i viču: Curik ustaš, curik ustaš…“. Risto Borovčanin, rođen 1932. u mjestu Žulj, 2010. u Pediši kod Sokoca:

– Po mraku stigosmo u Miloševiće. Ujutro dojaha jedan četnički kurir na konju i onako juri kroz narod pa viče: ‘Bježte ljudi, evo ustaša, poklaće i vas kao juče one u Višegradu…’ Prigone nas, prigone Drini. Siluju žene, kolju, odsjecaju ruke, noge, vade oči, bacaju malu djecu uvis i dočekuju na bajonete. Bio je to jedan strašan užas i pakao. Narod zapomaže i jauče. Ljudi sami skaču u Drinu, mlade cure posebno. Mi se oko majki grupisasmo, pokušavajući se nekako spasiti. Odjednom sam pao potrbuške među gomilu pobijenih i unakaženih. Glavni pokolj je bio negdje između 16 i 17 časova po podne. A Drina mutna, nadošla, valovita, puna leševa. Donosilo leševe i od Višegrada. To je bio nevjerovatan i strašan prizor…”

Vezane objave