U ranu jesen iz mnogih dvorišta vije se tanki dim. Topli su dani i nije vrijeme loženju. To domaćini peku rakiju. Skoro da nema kuće u kojoj se ne peče domaća rakija, barem jedan kazan , za lijek i za merak. Bez rakije se ne može ni čestito nazdraviti ni dobrodošlica poželjeti, a industrijska pića nikad nisu kao domaća.

Domaća rakija je ponos , pa nije ni čudo što se sa velikom brigom ali i uživanjem priprema. Pečenje rakije uvijek ide uz veselo društvo, mezu i duge priče, podgrijane povremenim isprobavanje novopripremljene ljepotice. I tako do kasno u noć…

Tako i moj otac svake godine peče rakiju, od ušteđevine ostavi penzijsku”crkavicu” i za grožđa, nije bitna količina koju će dobiti već cio taj ritual, i mjesec posvećenosti i brige kako bi se izvukla što ljepša i bistrija, taman jaka, jer ne valja ni prejaka ni preblaga… a ovo je recept, odnosno priča kako to on radi…

NOVAK KNEŽIĆ