Proveli smo jedan prohladan martovski dan sa dvanaestogodišnjim dječakom Ljubišom Pijetlović iz Crnče kod Dervente i njegovom slijepom majkom Jelenom i nepokretnom bakom Zorom. Nastao je najiskreniji razgvor o teškom životu u mraku, tišini, boli, patnji, siromaštvu, ali i onoj maloj niti sreće koju samo njih troje znaju i zajednički je dijele.

Jelena Pijetlović je zbog katarakte postepeno i gotovo neprimjetno ostala bez vida. I ne samo bez vida. Odavno ranije, za nju i njenog dječaka ne želi ni da čuje njegov otac. Ostala je i bez muža, oslonca, podrške. Bez svega što je do tada gradila za bolju budućnost. A, na trenutak – i bez želje za životom. Ali samo na trenutak, jer za svog’ malog čovjeka se vrijedi boriti, pa makar to bilo i u potpunom mraku, u kojem živi već sedmu godinu. U razgovoru sa nama, detaljno je i iskreno ispričala svoje najdublje osjećaje, najcrnje trenutke, najveće strahove i najveće pobjede. Ljubiša je Jeleni i baki Zori sve što imaju.

Kaže se da ono što čovjeka ne slomi, očvrsne ga! Razmišljali smo o tome, dok smo u Crnči razgovarali sa divnom porodicom Pijetlović. Toliko su gostoljubivi. Ljubiša nam upućuje poziv da, kada god budemo u neposrednoj blizini, navratimo. Kaže, dobrodošli smo.

TV K3 – SVA PRAVA ZADRŽANA –