NAVRŠAVA SE 14 GODINA OD STRAVIČNOG POGROMA NA KOSOVU

Sutra, 17. marta, navršava se 14 godina od izbijanja najvećih etnički motivisanih sukoba na Kosovu od dolaska međunarodnih snaga 1999, u kojima je 19 ljudi poginulo, a više od 4.000 Srba proterano iz domova u koje se ogromna većina nikada nije vratila. Tokom dvodnevnog nasilja nad Srbima, njihovom imovinom, crkvama i manastirima, etnički je očišćeno šest gradova i 10 sela. Za sve to odgovarao je mali broj Albanaca, a izrečene kazne gotovo su simbolične.Sukobi su izbili 17. marta 2004. nakon što je UNMIK policija pronašla tela dvojice albanskih dečaka u Ibru u selu Čabar kod Zubinog Potoka. Mediji na Kosovo su za tu tragediju optužili Srbe, što je pokrenulo demonstracije koje su prerasle u nasilje i proširile se na celo Kosovo.U tom nasilju ubijeno je 11 Albanaca i osam Srba, povređene su 954 osobe, medju kojima su bili i pripadnici međunarodnih misija. Sa Kosova tom prilikom proterano je 4.012 Srba, a prema podacima UNHCR u prvih deset godina vratilo se nešto više od 150 porodica. U neredima je uništeno ili oštećeno oko 800 kuća, kao i 35 pravoslavnih crkava i manastira među kojima i 18 spomenika kulture poput crkve u Prizrenu – Bogorodice Ljeviške iz 14. veka.

Udruženje: Niko nije odgovarao za zločine nad Srbima

Koordinacija srpskih udruženja porodica nestalih, ubijenih i poginulih sa prostora bivše Jugoslavije ukazala je danas da ni 14 godina od martovskog nasilja na Kosovu niko nije odgovarao za te zločine, kao i da proteranim Srbima nije omogućen povratak niti su dobili naknadu za uništenu imovinu.

To udruženje je navelo da je od 17. do 19. marta 2004. godine, pred očima medjunarodne civilne i vojne misije na Kosovu, sprovedeno organizovano nasilje Albanaca nad Srbima u kojem je ubijeno 10 Srba, srušeno i zapaljeno 35 crkava i manastira, 738 srpskih kuća, 10 javnih objekata, škola, pošta i domova zdravlja i proterano više od 4.000 Srba.

“Ohrabrene ovakvim stavom dela Međunarodne zajednice, vlasti u Prištini nastavljaju da izgradjuju društvo koje nije u stanju da se suoči sa prošlošću, društvo u kome je pravda za srpske žrtve nepoželjna”, navodi se.