Prije tri godine, na današnji dan, u Bosni i Hercegovini održani su najbrojniji protesti nakon rata. Počelo je u Tuzli protestom nezadovoljnih radnika, a proširilo se na skoro sve gradove BiH.
To je bila svojevrsna škola demokratije, tvrdi danas profesor Asim Mujkić koji je, rame uz rame, stajao sa građanima Sarajeva koji su nakon protesta pokušali ostvariti svoja prava.
Na današnji dan 2014. godine u Tuzli su se okupili radnici insolventnih fabrika koji su tražili isplate višegodišnjih dugovanja. Njima su se pridružili i ostali građani Tuzle i vrlo brzo mirni protesti postali su radikalni. Isti dan, okupile su se i Sarajlije i to ispred zgrade državnog Predsjedništva.
Nezadovoljstvo građana socijalnim i ekonomskim stanjem u zemlji brzo je kulminiralo i, među ostalim, zapaljena je zgrada Predsjedništva BiH u kojoj se nalazi i državni arhiv. Profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić kaže da su protesti građanima u BiH donijeli jedinstvo.
“Ono što se radilo u februaru 2014. je škola demokratije, u pravom smislu riječi. Bez obzira ne neke neželjene događaje koji su to obilježili” – rekao je za TV1 Asim Mujkić.
Protesti protiv vlasti desili su se u skoro svim gradovima, u Zenici, Bihaću, Mostaru. Povrijeđeno je na stotine demonstranata i policajaca. Trajali su desetak dana, a u tom su periodu formirani i plenumi koji su uspjeli iznuditi ostavke nekoliko kantonalnih vlada.
“Malo sam razočaran misleći da ipak postoji neka organizacija u ovom svemu međutim to je ipak poteklo iz naroda. Građani BiH su u vrlo teškoj ekonomskoj i socijalnoj situaciji i pozivaju EU da uvede protektorat nad BiH” – izjavili su bh. građani 2014. godine.
Asim Mujkić, univerzitetski profesor, tvrdi da su plenumi bili jedina prilika za građane BiH da istupe i da se njihov glas čuje.
“Dakle, plenum je bio taj prvi iskorak i pokušaj da se nešto uradi. Onoliko koliko se uspjelo, uspjelo se” – pojasnio je.
Mujkić smatra da su februarski protesti na neki način doveli do jačanja svijesti ljudi da svojim aktivnostima mogu promijeniti stanje i uticati na političke, društvene i ekonomske tokove u zemlji.
